koja su to sorta ljudi. išla sam u Sarajevo po vizu za Italiju. stvarno mi je žao Bosanaca i muka koje prolaze za vize. ja moram ići na bosansku putovnicu jer sam se prijavila kao bosanski državljanin. još sam ja ušla preko reda (koji je bar 100 ljudi)! a žena za šalterom - strava i užas! kako se izdera na mene za sekundu. koja glupača. ponaša se kao da je ona fucking Italija i da mi ona treba dati vizu. a ja sam kao neka jadnica koja je treba izmolit na kljenima od nje.
kaže ona meni - vi ste meni svi isti ovdje i nisam ja vaša pošta.
kao da sam ja tražila nešto posebno od nje. jedva mi je uzela prijavu jer moji dokumenti tek trebaju doći naknadno od neke agencije. samo nek sere. ako treba doći ću ja i do ambasadora (pošto znamo tog čovjeka, bio nam je u firmi).
nego, interesantno je kako jedna osoba može sebi dati na važnosti. posebno ako zna da je taj dokument koji trebaš od veče važnosti. što važniji dokument, to su oni važniji.
ima u travniku u općini jedna takva žena. i svi je znaju kao takvu. i što je najgore - radi tako već godinama!
ti staneš u red. i čekaš. i čekaš. i čekaš. i dođeš na red. i predaš joj papire. onda ona zapiše jednu riječ, uzme cigaru i povuće dim. pogleda po hodniku ima li ko interesantan, pa polako spusti glavu. pa opet upiše riječ, pa povuče dim... nakon 15 minuta njenog pisanja 7 riječi ona te obavijeti da trebaš platiti 25 KM i onda ide proces pisanja računa... pa dim... pa ti kaže da trebaš preći na slijedeći šalter jer druga gospođa mora provući taj dokument kroz knjige. i ti opet u red... a oko tebe seljaka... pa smrde, pa ti pušu za vrat, pa se deru, pa ne znaju gdje trebaju šta predat, pa im nešto fali, pa ne znaju svoju adresu...
a mi čekamo u redu ko kravice na klanje...
=
