
Nešto se kontam: je li bolje furati neku karijeru ili se dobro udati i uživati tako "na nesigurno"? Jer, ipak, nikad ne znaš kada će taj tvoj muž odlučiti ostaviti te za bolju, naći neku tinejđerku kojoj će napraviti dijete ili će jednostavno posao propasti?!
Moram priznati da me već zamara ovo šefovanje. Pogubih svoje živce ovako mlada i perspektivna :) Dok se sve cure napucavaju i idu u lov, ja spavam ko klada u 10 jer se dižem rano i idem u inventure i roba dolazi, i nemamo platna, i kamion nije došao... Umjesto da se fino uvalim kod nekog TAJKUNA i lagano nove u vis!
Gledam nešto ove naše ovdašnje "tajkune"... Svi imaju lijepe žene, divu kuću, auta, djecu, lovu... idila! onda imaju i curicu (ili više njih), pa još stan za nju, pa još jedno dijete...Idila na kvadrat!
Ali kada vidim tipa koji je mojeg tate godina (preko 45 god) sa curicom od 17-18 godina po koju dolazi u školu i koju vrača u 1 sat ujutro kući jer joj roditelji ne daju da duže ostaje, e pa onda stvarno...
a curice su cool, znaš! ona ima frajera koji drži kafanu. i to najpopularniju kafanu! ili bar neku firmicu. Ma prodaju se ako tip ima auto, kamoli za kafanu. Abortusi se odrađuju kao da je popravak zuba. čak i nije tajna...
I onda se pitam, šta reći svom djetetu jednoga dana. ako su se stvari toliko promijenile u zadnjih 5-10 godina, šta će tek biti za još toliko? Šta reći svojoj kćerci ili sinu da on/a ostane normalan? Milom, ako se imalo ugledaju na vršnjake i na nove "cool" stvari onda bolje da ih zamotam ili zatvorim u kuću. Ja, koja sam bila super liberalna, sada mislim da ću svoje dijete u samostan poslati do 25 godine.
STRAVA I UŽAS!