Čestitka

Sretan Božić!

Prirodne znanosti i managment

Putnik u balonu s vrućim zrakom je izgubio orijentaciju. Spustio je balon niže i ugledao neku ženu na tlu. Spustio se još niže i pozvao ženu: "Oprostite, možete li mi pomoći? Obećao sam jednom prijatelju da ću se naći s njim, ali ne znam gdje se nalazim."

Žena mu odgovara: "Nalazite se u balonu na vrući zrak, otprilike 10 metara iznad zemlje, na 45 stupnjeva 28 minuta i 11 sekundi geografske širine, te 6 stupnjeva 28 minuta i 58 sekundi geografske dužine."

"Mora da ste Vi inženjerka", kaže čovjek u balonu.

"Jesam", potvrdi žena, "ali kako to znate ?"

"Pa, sve što ste mi rekli je tehnički korektno, ali ja nemam pojma što učiniti s tim informacijama, a činjenica je da još uvijek ne znam gdje sam. Otvoreno govoreći, niste mi bili od prevelike pomoći, samo ste mi produžili putovanje."

Žena mu na to odgovori: "Vi sigurno radite u managmentu!"

"Da", odgovara čovjek iz balona "ali kako to Vi znate?"

"Tja", odgovara žena "niti znate gdje ste, ni kuda idete. Vi ste na temelju velike količine vrućeg zraka dospjeli do ove pozicije. Dali ste obećanje prijatelju, a da nemate pojma kako ćete ga održati i još očekujete od ljudi ispod vas da riješe vaš problem. Činjenica je da ste sada u istoj izgubljenoj poziciji kao i prije našeg susreta, ali sada sam nekako ja kriva za to!"

psihologija

Imam problem! Nisam sigurna da li postajem jedan od onih dog freakova. poslušajte, pa mi javite dijagnozu:

• strašno me živciraju ljudi kada izađem van sa psom. znam ja da će on pobuđivati pažnju, ali sad me stvarno nerviraju. a ja kuliram. i sad svaki krelac koji uđe u kafanu pita: Šta ti je to unutra? koji je to ker? možeš li ga pustit malo da ga vidimo? pa šta ti fali da ga pustiš!?
• onda slijede silna podpitanja: koja je to vrsta? jel to onaj pit bull? (kao da znaju i da im kažem da je šar pei), uf taj hoće ugrist! koliko naraste? dresiraš li ga? gdje ga držiš? pa kako to da ti je pas u stanu? ja nikad ne bih držao psa u kući, nema šanse! (pa ja eto bih!), koliko je star? tako mlad a več tol'ki?!
• potom počinju storije o psima. svi su bar nekad u životu imali psa ili komšiju sa psom. pa onda na daleko i naširoko o tom psu, pa kako je jeo, pa kako je ugrizao nekog, pa kako je taj, baš taj pas, bio najjači u selu...
• najgori su savjeti (naravno, svi su stručnjaci za pse, rođeni kineziolozi): predebel ti je pas, pa on ništa ne laje, mali mu je kavez, trebala bi ga mazat rakijom... jedan je čak predložio da mu ODREŽEM ZUBE!!! kao, da se ne uči da grize, jednog dana će nekog ugrist! o maj god!
• čak mi i smeta kad mi neko uvrijedi psa. zamisli, neko ga pogleda pa kaže: pas ti je glup, lijen, smotan... to mi je kao uvreda meni...

kad se sve sabere, ja dignem nos ko kakva dama sa svojim psom i kuliram! šta da radim? dok ja svakom krelcu koji nema pojma o psima odgovorim na sva silna pitanja... drago mi je pričati sa ljudima koji znaju. tako se mogu pokupiti dobri savjeti i popričati nekako normalno. ali sve ostalo je strašno zamorno!

sad mi vi recite, jesam li ja freak!

happy birthday

Prođe tako i moj rođendan! Bezzze!
Iako ne slavim rođendane več dugo (ono kao tulum i sl) ipak sam zvala par ljudi da mi dođu, čisto tako da ne bi bilo da ga nisam nikako obilježila (ček ni ti pokloni nisu bitni). I onda se razočaram glupo kad mi oni od kojih se najmanje nadam nešto počnu srat, lagat i petljat. A bez potrebe! I tako se ja raspizdim ko dijete malo.
Ali onda sam ubrzo došla sebi!
I "slavlje" je prošlo normalno. malo sam bila razočarana ali - čovjek se uči dok je živ!

Oglasi

odgovor na napade

Potaknuta zabrinjavajućim blogom dragog mog Rodneya odlučih objasiti situaciju u našoj lijepoj BiH.

Naime, oni koji me znaju malo bolje znaju i da sam bila TEŠKI protivnik svih vrsta kola (čak i uz drugu muziku, plesanje u krug me strašno živcira), kolaca, poskoćica, harmonika, zavijanja, opijanja i sl. I po toj sam filozofiji sam živjela sve dok se nisam vratila sa faksa davne 2004. u to vrijeme poćela sam izlaziti u slavnu Busovaču (prvenstveno zbog svoje prijateljice). I strašno mi je bilo šta se tamo sluša (bar prvih dana), ali sam se navikla naivno misleći da je to tako samo u Busovači.

E pa dragi moji, ja više ne izlazim u Busovaču, a narodnjake sve više čujem. Poslije mog puta u Italiju strašno teško mi je bilo doći opet u takav kafić. tamo mi je sve bilo super. neki latino zvuci i ritmovi (kako talijani dobro plešu)... a ja obožavam muškarce koji dobro plešu. onda dođem ovdje i vidim pijane kretene koji se ne odvajaju od šanka.

dobro, to za neki drugi blog.

da vam dam primjer - pivnica David je otvorena kao rokersko okupljalište. bile su tu svirke bendova i relativno dobra muzika. koju godinu. i onda čovjek vidi da mu se to ne isplati. ljudi koji dolaze nemaju para (sve standardna raja sa pola marke u đepu), nemaju cura, nemaju društvo... i niko ne dolazi! i pusti se koji vikend narodnjak i - PUNO! pouka za vlasnika nije teško shvatljiva. mislim, vidi čovjek šta mu je raditi. ja apsolutno razumijem! u Busovači je petkom bio party (techno, house i sl.), subotom komercijala (mix svega i svačega), a nedjeljom narodnjaci. pogodite šta je prvo ukinuto i kojim danom je najviše ljudi!

vratimo se na mene. ja i dan danas ne znam večinu narodnjaka. jest da ovih dana i ne izlazim nešto puno pa ispadnem iz fazona. jedan dio i znam. to je onaj najkomercijalniji. koji ne možeš izbjeći. a kada se raja napije onda traži to. i jest super kad se napiješ (jest da i to više ne znam, samo mi se spava od alkohola).

nisam više na hard rocku (iako ga volim poslušati) niti na party muzici (nekako se osjećam ko baba među svom onom djecom). odgovara mi laganini muzika. i kad več želim izaći odgovara mi neki latino ritam. kao u Italiji. malo sambe...malo rumbe...kukovi se njišu, dobar frajer koji zna voditi, koji okret... i ja najsretnija!

zato i izlazim u Sarajevo stalno....

no name

Nećete vjerovati! Čak i izložbeni, bolesno skupi pas smrdi, sere, piša i prdi isto ko i onaj avlijaner ispred kontejnera u Novom! ja samo hodam i čistim njegove mine, a on ih nanovo postavlja. iako se pomalo učimo gdje se to obavlja, još uvijek imamo problema sa tim. valjda se ne može sve naučiti u 3 dana.
za sada je najbolja igračka papuča. stvarno ne znam šta te pse toliko fascinira u papučama (valjda smrad), ali nema šanse da ga naučim da se to ne smije žvakat. pokušavala sam, ali ne ide.
sinoć su mi bili kumovi pa se fino izigrao sa njim. spavao je 2 sata poslije toga. zato molim sve zainteresirane da se jave na jednu turu igranja sa divnim, nestašnim vražićem.

ja stvarno više nemam energije da se sa njim igram! ujutro se dižem oko 6 da bih njemu spremila jesti, očistila za njim, poigrala se i tek onda ja da se spremim. možete misliti kako divno izgledam ovih dana. jedva čekam da mi dragi dođe pa da malo on oko njega rinta.

još uvijek mi pas nema ime. naime, u rodovniku je Obelix (Obi), a mi smo mu htjeli dati ime Rudolf (Rudi) ili Nando. Molim da mi se javite koje bi bilo bolje. nekako mi najviše lići na Rudolfa...

smucalo

 

Bulldog the puppy

NAPOKON JE STIGAO!!!!!!

Med medeni je! Iako su mi SVI rekli da nisam normalna što uzimam psa (posebno što će mi biti u stanu, posebno što je skup, posebno što sam ja puno odsutna...) ipak je stigao! Sad tek počinju borbe na sve ili ništa.
Prvu noć me je budio 5 puta! nije navikao da bude sam pa navečer pravi probleme. sinoć me je budio SAMO 3 puta. samo što sad ne cvili več laje. ljuto malo! jutros sam se digla u 6 sati (ne treba mi ni alarm), nahranila ga, poigrala se i otišla. ostavila sam ga samog do 4 sata! i sad mi ga je tako žao! ali mora se naučiti da bude sam malo.

Sada se učimo pomalo kako se ponašati (ja samo hodam za njim i čistim)! Prođe kroz stan kao pošast - sve što može staviti u zube uništava (od tepiha do stolica). ali nadamo se da ce se nauciti cim prije. blento jedan blentavi!

Long time no C

Dugo ja ne napisah ništa. A toliko mi se divnih stvari nadešavalo da bi mi treblo tri dana da sve napišem. tako je to kada se zapute obaveze! Ali moram primjetiti da ni ostali moji blogeri nisu puno bolji...

Nego, ukratko: Kupila sam novi auto! Renault Megane Sedan. Bila sam uvjerena da ću kupiti Peugeot, ali ovaj je ispao tako nenadano, ali mi nije žao. Autić je pravo super. Crne je boje. Pravo elegantan. Na žalost, još se nisam slikala u njemu pa nemam nikakvu sličicu da postam.

Također, bila mi je rodbina iz Australije. Život u našem dvorištu se izmjenio. Unijeli su radosti, živosti i puno više ljudi. Bilo nam je pravo fino. Djeca su me oduševila! Kako su dobri i slatki!.

narodnjak u povojima

Otišla sam na sajam u Bihać kao i na svaki drugi sajam - ne očekivajući ništa special. Međutim, tamo sretnem svoju davnu prijateljicu sa faksa - dragu moju Ljubu iz Spliiitaa! Nakon prvotnog šoka što smo se uopće srele u Bihaću (ne, nismo vrištale i ljubile se ko bolesnice), dogovorimo se izaći jednu večer.
Kako ja u Bihaću znam koliko i ona, morale smo se osloniti na našeg eksperta turističkog vodiča - taksistu! I kaže nama čovjek gdje da idemo (i masno nam naplati i to) i mi se zaputimo - mlade i naivne kakve jesmo, bez ikakvih očekivanja. Kad tamo - narodnjaci! Pa sad, meni to i nije tako strano (ipak ja živim tamo gdje živim) ali Ljubi... Ma katastrofa!
Sve se promijenilo kada smo upoznale šarmantnog primjerka homo sapiensa iz Bihaća, u svojim zlatnim godinama (oko 50) koji je bio uvjeren da je Ljube iz USA. Jadan se slomio pričajući joj yes yes...
Kasnije smo se pridružili drugim momcima za stolom na koji nas je privukla meza (suđuk i sir). To su tek bili momci! U svakom slučaju, mene je vilica zabolila od smijanja. Ljube nije bila puno bolja. Dodajmo na to i veće količine alkohola, i noć je ispala super. Jedna od onih priča iz Zone sumraka.

P.S. Ljube, lako bi ti prešla u narodnjake, vidim ja... 

snovi pusti snovi...

Pozvao me je moj prijatelj Danijel, duša draga, da dođem malo kod njega u Brazil!
I tako mi se ideee! Mislim, to je BRAZIL!
Međutim, karta je oko 1000$, a treba mi bar još toliko da imam tamo. tako da sam počela skupljati novac za moje putovanje. za sada u kasici imam oko 46 maraka. i to je početak. nadam se da ću do 1012 moći skupiti dovoljno da odem. Pošto, sumnjam da će moj dugogodišnji sponzor htjeti financirati i ovu ekskurziju, moram se malo sama pomučiti. majke mi, morat ću početi krast ili nešto slično - nema šanse da ja sebi zaradim toliko para koliko meni treba! molim sve dobre ljude da uplate na moj žiro račun (nečete vjerovati, nemam račun na banci-što govori kakav sam štediša, ali ću ga napraviti ako treba!)

wedding bells

Iz dana u dan (valjda kako se stari) ljudi me sve češće pitaju KADA ĆE TO VJENĆANJE?!

vjerujte mi, ja kad se budem udavala, svi će to znati! Javiti ću svima na vrijeme (za razliku od nekih!) tako da se mogu psihićki pripremiti na to da će sandra biti nećija gospođa. Dok se to ne desi - chill out!
Ja stvarno nemam namjeru udavati se u skoroj budućnosti. ove godine je bila Italija, slijedeće je neka druga država! hoću još da hodam, da putujem, upoznajem ljude... ne želim se još ograničavati mužem, kućom i dijecom. ne kažem ja da je to loše, kada dođe vrijeme za to biti ću presretna. Za sada sam ovako presretna!

Tajkuni i tajkunice

Nešto se kontam: je li bolje furati neku karijeru ili se dobro udati i uživati tako "na nesigurno"? Jer, ipak, nikad ne znaš kada će taj tvoj muž odlučiti ostaviti te za bolju, naći neku tinejđerku kojoj će napraviti dijete ili će jednostavno posao propasti?!
Moram priznati da me već zamara ovo šefovanje. Pogubih svoje živce ovako mlada i perspektivna :) Dok se sve cure napucavaju i idu u lov, ja spavam ko klada u 10 jer se dižem rano i idem u inventure i roba dolazi, i nemamo platna, i kamion nije došao... Umjesto da se fino uvalim kod nekog TAJKUNA i lagano nove u vis!

Gledam nešto ove naše ovdašnje "tajkune"... Svi imaju lijepe žene, divu kuću, auta, djecu, lovu... idila! onda imaju i curicu (ili više njih), pa još stan za nju, pa još jedno dijete...Idila na kvadrat!
Ali kada vidim tipa koji je mojeg tate godina (preko 45 god) sa curicom od 17-18 godina po koju dolazi u školu i koju vrača u 1 sat ujutro kući jer joj roditelji ne daju da duže ostaje, e pa onda stvarno...

a curice su cool, znaš! ona ima frajera koji drži kafanu. i to najpopularniju kafanu! ili bar neku firmicu. Ma prodaju se ako tip ima auto, kamoli za kafanu. Abortusi se odrađuju kao da je popravak zuba. čak i nije tajna...

I onda se pitam, šta reći svom djetetu jednoga dana. ako su se stvari toliko promijenile u zadnjih 5-10 godina, šta će tek biti za još toliko? Šta reći svojoj kćerci ili sinu da on/a ostane normalan? Milom, ako se imalo ugledaju na vršnjake i na nove "cool" stvari onda bolje da ih zamotam ili zatvorim u kuću. Ja, koja sam bila super liberalna, sada mislim da ću svoje dijete u samostan poslati do 25 godine.

STRAVA I UŽAS!

posao

Ne znam gdje udaram od posla. Tajnica mi je na odmoru pa ja radim i njen i svoj posao. sada će polako ljudi na godišnje, a ja ću kupiti njihove obaveze. i na kraju ja idem na godišnji. ali ne smijem se žaliti. imala sam dosta odmora.
noćni život je totalna bezveza ovdje. čak su i na Zenjaku zavladali narodnjaci. mislim, sve je ok u granicama, ali baš da se kolo igra... uostalom, fino je imati poneko mjesto gdje nema tih crnih narodnjaka. U Vitezu ista bezveza kao i uvijek. samo agresiva...
zato sam slijedeći vikend vjerovatno u Sarajevu. izađemo malo, malo se provedemo i onda sutra na bazene.

život je takav...

Težak je život nas umjetnika. Evo kako vam ja moram živjeti ovih dana! pa to je strašno! sunce, pa more, pa vručina...
ali ništa je to, samo par dana pa se vraćamo na posao i obaveze i vruče auto. jupiii!!! 

Final ceremony

Završna večera CFI-a u nekoj vili. Aleksa i njegove cure: Ljiljana, ja, Alexandra, Tea i Maia

Završili smo i sa ovim kursom. Moram priznati da mi je bilo prilično teško kada sam odlazila. ne zbog kursa samog po sebi već zbog Rima i ljudi tamo. Obožavam Rim i jedva čekam da se vratim.

Vratila sam se kući. Falila mi je obitelj, prijatelji i moj stan, ali ostalo sve ni najmanje. bezveze... Izašla sam vani i takav me crnjak uhvatio da to nije normalno. ali šta ću, tako mi je... vračamo se na staro. naviknut ću se ja opet.

campioni!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

 

napokon slike

ja na ROME PRIDE PARADE. savrseno! nigdje nisam vidjela toliko prlijepih muskaraca, a svi pederi!!! steta!

Aleksandar i ja na koncertu Carmina Burana u Auditorijumu.


Ja u Villa Bourgese vrtu.

Koncert Black Eyed Peas, Free Cornetto Music Festival, Piazza Sant Giovanni

 

calcio calcio calcio, tutto e calcio

Idemo u finaleeeee!!!!!!!!!!

Italija je na nogama! Ludnica! Gdje god se okrenes sve je calcio (nogomet)! Zastave, lopte, dresovi... ludilo brale!
u nedjelju gledamo svi utakmicu u hotelu, poslije toga ne znam sta ce da bude. samo znam da je talijanima izgleda nogomet vazniji nego nama jer su ovi ludi. da ne pricam kako je sve pusto kada je utakmica. ni jednog auta nema na cesti. Rim je zona sumraka. A zato poslije... bolje ne izlaziti. svi su na ulici, vriska, zastave... trgovi zatvoreni, policija, autobusi ne voze...

pjascani sat

Zivot u Rimu vec pomalo pocinje da ulazi u kolotecinu. nekako sam se navikla na grad kao da sam tu godinama (ali se i dalje dobro zabrinem ako se izgubim). Sada je puno bolje jer znam transportne rute po rimu i okolici tako da sam sigurna.

Ovih dana sam isla na posao (kao staz, iliti praksa) i to u Tivoli! To znaci da moram ustati u 7, spremiti se i krenuti na putovanje u 8. Prvo pjesacenje, pa tramvaj, pa metro A, pa metro B, pa onda zeljeznicka stanica, pa vlak, pa tek onda Tivoli. treba mi oko 2 sata ukupno da dodjem tamo. a tamo je firma koja se zove Pentagono i trguje namjestajem. uopce nije ono sto sam ja htjela, ali to su mi jedino mogli naci. proizvodjaci madraca ne daju ni blizu proizvodnji, IKEA nece ni da cuje... kreteni sve! zato sada sjedim u toj firmi sa sefom i nemam pojma sta da radim... ali dobar je sef pa me pusti ranije i ne dolazim svaki dan. i on jadan nema pojma sta bi sa mnom. a mogu reci da meni tako i odgovara.

jucer sam citav dan bila na plazi i tako se sprzila. a izgledalo je kao da nisam nikakve boje dobila, sve dok nisam dosla kuci. ali tako je to kod mene uvijek - budem crvena 2 dana i onda se primi fina bojica. plaze su sve dalje od grada, moramo uzeti vlak do tamo. ali nije tako strasno, kada si sa drustvom. sve su pjescane plaze, sto ja ne volim jer mi se pjesak uvlaci u sve pore. stalno se lijepi po meni i najedem se pola kile pjeska ko kreten. a i more je onda mutno, pa ne mogu da ronim... zato ima momaka i curica...

interesantna stvar kod talijana - svi su ravni ko daske! mislim, nema struka, bokova... bez obzira je li neko debeo ili mrsav, struk ne postoji. ni kod zena ni kod muskaraca. a sada su u modi spustene hlace (to znaci spuuusteeeneee! bar pola dupeta da visi). mi i dalje ne mozemo dokuciti kako te hlace stoje na njima, a ne spadnu...

VRUCE JE

Nadam se da cu ovih dana uspjeti doci do wireless mjesta da sa svoga kompjutera postam koju sliku. U meduvremenu, nista od slikica!

life in Rome je isti i dalje. vruce je pravo! neki dan sam se vidjela sa Frank van Dorssen-om, mojim starim sefom iz SFOR-a. tako nam je lijepo bilo. nisam ga vidjela 3 godine, ali smo se ispricali kao da se nismo vidjeli 3 dana.

danas sam bila u jednoj predivnoj crkvi kroz koju prolazi meridijan. stvar je u tome sto se stvarno mojraju zneti ta mjesta da bi ih nasao. s vana izgleda kao svaka druga crkva. poslije toga sam isla u crkvu koja ima muzej sav napravljen od kostiju! i to od kostiju cappuccina, prvih redovnika u Rimu. citave prostorije su pokrivene lubanjama i kostima, sa dekoracijama i lukovima napravljenim od kostiju i sa citavim skeletima... morbidno, ali super!

la vita e bella

posto i nemam internet u blizini (u biti imam jedan, ali je pun Hispanosa pa mi se ne da ici) ne mogu ni pistati tako cesto. U zadnjih 7 dana sam samo uzivala. nista nisam radila. tek u ponedjeljak imamo neka predavanja tako da sam citav tjedan samo hodala po Rimu, spavala i jela. do petka je sve bilo idealno, ali su nam se onda pridruzili Aleksandra i Ivan u stanu pa nam je sada malo tjesno. nas 4 spava u jednoj sobi! Ali nekako cemo se stisnuti.
s druge strane, da mi nema Vincenza Rim ne bi bio isti. tako mi je dobar i pazljiv pravo ga volim. jadnik mali, jako puno radi ovih dana, a jos se stalno vidja sa mnom pa ne spava ni 2 sata na dan.

Zaljubila sam se u Rim! obozavam ga! otisla bih kuci na par dana da vidim familiju i par prijatelja i vratila se odmah. tako mi je dobro. ma gdje god da odes ima se nesto lijepo vidjeti. predivno!!!!!!!

PAPA

Danas smo se sredili pravo jer smo imali primanje kod, ni manje ni više - pape! Zapravo, papa se svake srijede obrača narodu, samo što većina stoji na trgu. samo oni sa pozivnicama mogu na pozornicu pored njega. i tu smo bili mi! odmah pored njega, treći red! Pravo je fina ceremonija. ima ljudi sa svih strana svijeta, a sve ih nosi neka atmosfera skroz ok.

ja sinoć prvi put nakon dugo vremena nisam izlazila. i tako mi je glupo. mislim, išla sam na piće i ništa više. tako da večeras moram izaći pod svaku cijenu.

Capri

Ovo smo moje društvo i ja na otoku Capri. Jedno od najljepših mjesta koje sam vidjela do sada. Mislim, jedno je od najekskluzivnijih i najskupljih. sve svijetske zvijezde dolaze tu na odmor. ma prekrasno mjesto. Uživali smo maksimalno.
U petak smo išli u Napulj - koji mi se nije svidio! A rekao mi je Vincenzo da mi se neće svidjeti, ali mu nisam vjerovala

noćni život

Koje lude noći!!!Sinoć sam izašla iz hotela u 2 ujutro i vratila se u 5! izašla sam sa Vincenzom i super nam je bilo. ma mali je pravo fin. uostalom, kako bih drugačije vidjela sva ta mjesta u Rimu. Vodio me je na neka pravo fina mjesta koja samo lokalni znaju. pa smo htjeli malo se provozati do mora, ali nam je bilo prekasno (3 sata ujutro) pa ćemo ići drugi put.
U svakom slučaju, za one koji misle da mali nešto dobiva od toga, niste u pravu! ne mora sve biti tako!
uglavnom, da sve bude još bolje i večeras izlazimo. evo čekam da završi sa poslom (u 1 ujutro) pa da možemo vani. ono što nije u redu je to što ja imam predavanja čitav dan sutra. a danas sam jedva gledala. pa jednom sam predavanju zaspala pa mi je pala ruka sa stolice, umalo se nisam prosula. ne moram ni reći kako su svi to primjetili. ma grozno! ali ja i dalje izlazim! ne odustaje se tako lako...

provodi po italiji

Ovo smo vam moje društvo i ja u prekrasnoj antičkoj Villi Adriani! prekrasno nam je bilo! Talijani su u to doba imali OGROMNE ville ( mi je ne bi uspjeli obići za 7 dana) u kojima su samo jeli, spavali i kupali se u termama.

jeli su toliko puno da su imali sobu za povračanje u kojoj bi se istresli i vratili se ponovo jesti. a onda su imali šetnju za probavljanje hrane i hladne i tople terme da se sve to umiri. robovi su im živjeli u malim sobicama i stalno su bili pod zemljom. naime, ispod vile su sagrađeni mnogi podzemni tuneli kojima su se služili robovi. stvar je u tome što plemići nisu htjeli ni da vide robove.

bili smo tu 3,5 sata i opet nismo vidjeli ni deseti dio.

onda smo išli u Villa d'Estte. prekrasna vila iz renesansnog perioda. a tek vrt... i tu smo vidjeli samo mali dio. iako bi voljeli ostati tu čitav dan. čitava vila je u fontanama. tu ima i jedina fontana na svijetu koja svira! kao voda pada na neki metal i svaki mlaz ima različiti zvuk. tako da su napravili da svira neke melodije. mi, na žalost,nismo mogli čuti jer ne radi valjda. ali i ovo je bilo dovoljno lijepo.

odmah uvečer smo se vratili u Rim i izašli. našli smo jednog predivnog konobara u našem hotelu koji nas je vodio na party negdje van Rima. ma mali je super! tako se trudio da nama bude dobro...vratili smo se u hotel oko 4,30-5,00 ali sam ja ostala sa njim pričati do 6,00. jutros je bio toliko divan da mi donese doručak u sobu! mislim, maza mala. iako je mlađi (a to mi nije ništa novo).

a frajeri su ovdje strava! mislim, kada kažu italija ja pomislim - mali ljudi! kada su moji beograđani izašli bilo je stvarno smiješno gledati ih! pa svi im dođu do struka. nema u njima više od 50 kg! a stvarno je isfur kada frajer ima manje kila od tebe i uz to sređenije obrve. a svi su takvi! Ipak, mali je super, a mi smo grozni jer iskorištavamo djete koje nas hoće vozati po Rimu i pokazivati nam gdje šta ima

bazeniiii

Evo nas u Tivoliju! Super nam je bilo. mislim, uživancija. a društvo mi je dobro tako da smo se pravo fino proveli. mi smo još malo i iskorištavali priliku pa naručivali ručak uz bazen i koktele. ma prava uživancija!
Kad bi imali bazen u ovom hotelu u Rimu nikada niko ne bi išao na predavanja. ja prva!

Tivoli

Prvo - ispravka netočnog navoda - nisam bila u Trevisu več u Tivoliju... I bilo nam je super!
Najbolja stvar je što nam je hotel imao predivan mali bazen u vrtu iza. tako da smo se mi pravo fino proveli. kao mala djeca. bitno je bilo da je naše malo društvo (nas 4) bilo najveselije i najopuštenije.
onda smo jučer išli u Villu Adrianu - predivno antičko zdanje i kasnije u Villu d'Estte koja je iz renesansnog perioda. slike dolaze čim prije.
odmah po povratku smo gledali Eurosong - sranje nad sranjima! mislim, smijurija! Ali Bosanci su nam dobro prošli iako priznajem, nisam očekivala.

selidba naroda

Evo da vidite s kim se ja držim ovdje. Pored mene je Alexandra iz Beograda, sa druge strane Aleksandar iz Makedonije, Skoplje i ispod je Ivan iz Beograda. Moram priznati da ne znam šta bih bez njih. nekako smo se našli...

nego,nisam ni sigurna je li ovo ko čita ili ne (hi Marina!) ali trudim se sve vam prenijeti kako treba. Mašo, ti češ postati nova Šamija, majke mi. pa strah i trepet! ali tako i treba. bolje nego Bebek koju su svi zajebavali.

nego, došlo je do malih promijena za vikend. izgleda da se svi selimo u Traviso (valjda) jer hotelu trebaju sobe. tako da će nas izbaciti za vikend. ali onda su nam organizirali da idemo u Treviso u još bolji hotel. tko zna šta će sve tamo biti.

također sam se skontala skoknuti malo do Irske. ma karta odavde je 17 eura! ma ništa! pa vidjet čemo...

također molim sve vas (posebno Marinu) da mi ne zamjere pravopisne greške. nikad nisam bila pretjerano dobra sa č i ć, a ne da mi se moriti se time.

Uglavnom, mislim da vam neću moći pisati do ponedjeljka pa se čujemo. nadam se da će me do tada čekati hrpa mailova i komentara

doživljaj

da ne bi bilo kako je meni u ovom Rimu grozno i ne znam šta još, da budem malo i dobro raspoložena. ma stvar je u tome što sam ja nervozna ovih dana pravo i ne znam šta bih sa sobom. možda me malo puca PMS ili slično sranje iako nemam problema sa tim inače.

u biti, ovo čitavo iskustvo je super. mislim, tu je grupa totalno različitih ljudi, iz različitih kultura, u stranom gradu i mi se moramo slagati nekako. grad je fatastičan, samo nam je dan prekratak. ili sam ja malo prelijena. ali i dalje se može svašta nešto.

nego, da ne bi sve bilo super, posvađala sam se sa momkom. i to pravo. mislim da smo prekinuli, ali nisam sigurna. stvar je u tome što bih ja mogla nazvati ga i riješiti sve to za 10 minuta, ali nisam sigurna želim li to ili ne. U jednom momentu ga poželim pravo puno, a onda u drugom se skontam da bi to možda bilo samo produživanje neizbježnog. Nisam pametna...
pa me sad sve to pomalo kopka.

night life

sinoć sam izašla! Prvi izlazak u Rimu. Ovako je to bilo...
bila sam sa Aleksandrom iz Makedonije i Danijelom iz Brazila. Međutim, alex nas je ubrzo ostavio pa smo bili samo nas dvoje.
malo vam je kmplicirano izaći ovdje. mora se ići sa nekoliko autobusa i dosta hodanja. išli smo u neki kvart u kojem se nalaze svo ti barovi i diskoteke. i cijeli kvart izgleda je puno toga. problem je što je ispred svakog red ogroman i stvarno ne znam kojim redom ljudi ulaze. oni samo stoje tu ispred i mole boga da ih neko primi unutra. u najbolje nismo ni ulazili jer je red ipak bio preveliki.

otišli smo u neki u kojem je bilo ok muzike za plesati. Danijel je iz brazila tako da je normalno da da mora dobro plesati. the funny thing is, svako piće je 10 eura. Mora se kupiti kupon za piće i svaki je 10 eura, bez obzira šta češ piti. kada smo vidjeli da će nam trebati previše oara da bi se napili, naručili smo tekilu. i dobili 1,5 dec tekile! pa to je kao 4 normalne. ali nemaju ni soli ni ništa. mislim, oni jednostavno nemaju neku kulturu opijanja. čak što više, jedine osobe koje su pile u čitavom disku smo bili mi i neki ameri. svašta! nema pušenja, nema pića...
problem je več bio u povratku. taksija nigdje, autobusi ne voze, a mene noge ubiše! katastrofa. na kraju smo i našli neki taksi i platili ga 30 eura za vožnju od 10 min! uglavnom, bila je fina večer ali jako komplicirana jer nismo imali prijevoz. ipak,u visokim petama i nije tako fun.

sa ljudima u grupi se sve više družim. iako i nisma tako puno jedinstveni. mislim, puno je tu razlika.
ružno je o tome pričati, ali stvarno je malo komplicirano sa muslimanskim dijelom grupe. naime, oni neće ni da sjede pored stola za kojim se pije. jednu noć smo sjedili ispred hotela i pijuckali vino i pravo nam je fino bilo. ništa pretjerano, ali oni nisu htjeli ni blizu.
drugi problem je jezik. ne pričaju svi talijanski, ali ni engleski. tako da je malo problem razumijeti se.
ja se i dalje držim "naših" ljudi. beograđani i makedonci. nekako nam je lakše tako.

ubrzo će doći i ostale slike. moram priznati da sam malo lijena što se slikanja tiće. zato imamo jednog vijetnamca koji SVE slika. ali baš SVE. trebam skinuti njegove slike sebi.

Ovo je moja ekipa. s lijeva na desno: Aleksandra iz Beograda, Snježana (I guess) isto iz Beograda, ali živi u Rimu, Danijel iz Brazila, JA, Amesy iz Konga,Rosa iz Gvatemale i Mirijam iz Tunisa.
koje društvo... prije par dana su nam došli još neki iz Etiopije i jedan iz Palestine. Ovaj palestinac je iz pojasa Gaze i stvarno izgleda kao neki bombaš. tako da sam ga prozvala Boško Buha.

motori u rimu

motori u Rimu. molimo da obratite pažnju na DEBELI lanac za zaštitu i šta je ostalo od motora.

nema ni sjedišta, ni sata, ni rezervoara, ni žmigavaca, ni ručki, ni...

fontana

evo mene na jednoj od mnogobrojnih fontana u rimu. ostale slike će doći kasnije

italiano

E pa dragi moji!
napokon sam on line!!!!!!!!! I to na svom kompu! divota! sada sam skontala da mogu uhvatiti wireless signal u lobiju hotela (ali ne u sobi). I sada ću sjediti ovdje do ponoći. jupi!!!

ovih dana baš i nisam imala vremena da pišem. hodala sam po rimu. odnosno hodala i gubila se. zapravo, super se mi snalazimo samo je sve raštrkano. a mi sjednemo na bus pa dokle nas dovede. i onda u avanturu.
ovako...

preskupi su!!! cappuccino može na nekim mjestima biti i 3-5 eura. odjeću da i ne spominjem. strašno.

pizza im je odlična. mislim, stvarno ih ima puno vrsta i odličnih prilično.

sutra imamo prvu zabavu u hotelu pa ću vam javiti kako ide.

ja se družim sa ljudima iz beograda, makedonije... uglavnom, našim svijetom.
Učim talijanski sa divnom jednom grupicom. ja Bosanka, dvoje iz Tunisa, jedan iz Konga, jedan Marokanac i Uzbekistanac. koja grupa!

u iscekivanju Godota

e ljudi moji! ja vam jos nista ne radim. by the way, ovo nije gubljenje vremena! ja sirim svoje obzore! a tocan naziv programa cu vam javiti jer nemam ovdje tocan naziv. nesto za managere i technical personnel. valjda.
uglavnom, prvi mjesec ucim talijanski (rapid course). tako da cu bar nauciti jos jedan jezik! steta sto ga nisam prije malo ucila pa bi sada mozda bilo lakse (sjecas se Rod?). ma brzo cu ja to skontati. i sada dosta razumijem.
slike bih vam postala ali im je komp pravo star i mislim i da nema USB. svejedno je veza spora pa bi trajalo vjecnost.
danas mi je prilicno miran dan. malo sam hodala. kupila sebi jagoda i pojela ih u sobi. nema puno sunca da se suncam pa sam u sobi stalno. nije mi se dalo ici do grada sama.
a u grupi imam ljude iz - Uzbekistana, SCG, Makedonije, Urugvaja, Kenije, Gruzije, Madagaskara... za neke od tih drzava nisam ni sigurna gdje su.
u gradu je divno. Rim sam po sebi je prekrasan, ali je jako prljav. to me je razocaralo. i nema svih onih lijepih ljudi koje sam nekada vidjala. ili je sad puno turista ili... nekih ogromnih ljudi i izoblicenih faca.
uglavnom, 70% zena izgleda ko kurve, a 80% muskaraca ko pederi.

sada sam skontala da sam medju rijetkima koji ne znaju talijanski. cak i oni iz zambika znaju. ali pokupit cu ja to brzo. samo se moram malo vise potruditi.

do slijedeceg pisanja

noge moje jadne...

e pa ljudi moji! evo mene u toj slavnoj Italiji!
Sinoc sam hodala punih 6 sati!!! moj stari stvarno nije normalan! ja cu tu biti 2,5 mjeseca, pa ne moram sve vidjeti za jedan dan.

hotel mi je dobar. im pogled na cijeli Rim (sto u prevedenom znaci da je na vrh brda). ali dobar je. soba je malo mala. mislim kao i svaka hotelska soba. samo sto cu u ovoj zivjeti. cimerica mi jos nije dosla pa ne znam ni ko je. trebala bi me zapasti ili iz SCG ili Gruzijka. kako god. nema nikog drugog iz ex YU. 4 iz SCG, jedan iz Makedonije i ja. ostali Gruzija, Etiopija, Argentina, Rumunija... nisam jos nikoga upoznala ali imam spisak.
malo mi je tesko pisati jer je glupa tastatura, sve je na talijanskom i pola tipki ne radi. uopce. a kompjuter stoji pravo preko puta vrata pa je propuh strasan. pokusati cu kupiti vodaphone mobile connect card kada vidim kako to funkcionira ovdje.

Spavam u Hotel Park dei Massimi. ostavila bih vam hiperlink ali ovdje to ne stima nikako. nema pola opcija!!! ne mogu cak ni font promijeniti. sve je drukcije. svasta. anyway, pogledajte moj hotel na http://www.massimiparkhotel.it/index.html

via Italija

E pa ljudi moji,

Ja vam odoh sutra via Italia! Da sve bude pomalo napeto i na rubu živaca - viza će mi biti gotova sutra tek. sve u zadnji čas. a da ne pričam o ljubaznosti ljudi koji rade na vizama..
Pozdravila sam se sa svojim curama. nisam bila svjesna koliko im značim dok nisu suze potekle. stvarno im je gadno što idem. i zato ih volim još više! A sa stvarima stvarno ne znam šta ću. nosim najmanje tri torbe. a morati ću se seljakati po italiji 5 tjedana. ma valjda ću neći nekog domoroca kod kojeg ću ostaviti stvari.
stvarno se nadam da će ovo biti super iskustvo.
vjerovatno se čujemo iz Italije slijedeći put.

Šalteri i redovi

MRZIM mrzim mrzim ljude na šalterima!!!
koja su to sorta ljudi. išla sam u Sarajevo po vizu za Italiju. stvarno mi je žao Bosanaca i muka koje prolaze za vize. ja moram ići na bosansku putovnicu jer sam se prijavila kao bosanski državljanin. još sam ja ušla preko reda (koji je bar 100 ljudi)! a žena za šalterom - strava i užas! kako se izdera na mene za sekundu. koja glupača. ponaša se kao da je ona fucking Italija i da mi ona treba dati vizu. a ja sam kao neka jadnica koja je treba izmolit na kljenima od nje.
kaže ona meni - vi ste meni svi isti ovdje i nisam ja vaša pošta.
kao da sam ja tražila nešto posebno od nje. jedva mi je uzela prijavu jer moji dokumenti tek trebaju doći naknadno od neke agencije. samo nek sere. ako treba doći ću ja i do ambasadora (pošto znamo tog čovjeka, bio nam je u firmi).
nego, interesantno je kako jedna osoba može sebi dati na važnosti. posebno ako zna da je taj dokument koji trebaš od veče važnosti. što važniji dokument, to su oni važniji.
ima u travniku u općini jedna takva žena. i svi je znaju kao takvu. i što je najgore - radi tako već godinama!
ti staneš u red. i čekaš. i čekaš. i čekaš. i dođeš na red. i predaš joj papire. onda ona zapiše jednu riječ, uzme cigaru i povuće dim. pogleda po hodniku ima li ko interesantan, pa polako spusti glavu. pa opet upiše riječ, pa povuče dim... nakon 15 minuta njenog pisanja 7 riječi ona te obavijeti da trebaš platiti 25 KM i onda ide proces pisanja računa... pa dim... pa ti kaže da trebaš preći na slijedeći šalter jer druga gospođa mora provući taj dokument kroz knjige. i ti opet u red... a oko tebe seljaka... pa smrde, pa ti pušu za vrat, pa se deru, pa ne znaju gdje trebaju šta predat, pa im nešto fali, pa ne znaju svoju adresu...

a mi čekamo u redu ko kravice na klanje...






=

Italiano

Ovo su vjerovatno frajeri koji će se za mene zanimati. kakve sam sreće... Ozbiljno!
Kada sam bila u Australiji, za mene su se jedino zanimali manijaci preko 40 god. valjda ostavljam neki dojam na takve. ili izgledam staro...
anyway, moje pripreme su uvelike gotove. sutra idem po vizu i trebala bi biti gotova in no time. prekosutra idem sa Nezi, Andrejom i možda Edisom u DUBROVNIK. ostajemo tamo za vikend pa nazad u Travnik. u ponedjeljak je 1 maj! sve kad se sastavi ne znam na šta ću ličit. ali neka... imam 15tak dana da se pozdravim sa svima (ko da idem 2,5 godine, a ne mjeseca). ali čuj, nikad se ne zna...
da se ne bih stalno pojedinaćno javljala svima onda mi je lakše da pišem ovdje gdje ćete imati the latest information.
ah da, pošto ovo čita par computer freekova - treba mi advice!
nosim sa sobom laptop. stvarno bih voljela biti on line, ali ne znam kako. koji putem da izlazim na internet a da nisam vezana za jedno mjesto? da mogu biti i u rimu i u veneciji i u ....
HELP!

Rome, here I come

Ta ta ta daaammm! Ja vam, ljudi moji, odoh u Italiju!!!!

Danas sam saznala da sam primljena u program. Počinjem 8.5.2006 i završavam 14.07.2006. Biti ću 6 tjedana u Rimu i 4 tjedna svukuda po Italiji.

Pravo da vam kažem ne znam bih li se smijala ili plakala. drago mi je pravo, ali mi je malo i crnjak. ali proči će me brzo. Sada ću da se spremam polako i već sam poćela slaviti oproštajnu. Ubrzo ću vam se javljati iz divnog RIMA!!!

Irish story

Da se ne bi ljutili moji gastarbajteri, evo da vide da ja i njih volim. Samo da kažem nekima koji se ljute kada ih prozivamo da nije ni ovdje tako loše. čak štoviše, naime, naprotiv, dapače...

Nego, postoji jedna mala šansa da odem na 2,5 mjeseca u Italiju na neki seminar. trebala bih biti tamo ubrzo (ako me prime, naravno) i onda se možda i zaletim u tu vašu divnu zemlju. Naravno, nekima će biti drago, nekima i ne baš...

Ipak, moram priznati da me se pravo dojmila Irska (možda zbog tretmana koji sam imala tamo). Jedna od privlačnijih država u kojoj sam bila. ali valjda je to zato što su me pravo pazili tamo i što sam bila kao pravi pravcati turista. ništa nisam radila...osim shoppinga i hodanja

međutim, u međuvremenu se puno toga prmijenilo pa bih trebala svratiti tamo da vidim kako napreduju i da im dam koju pametnu...

Kiša pada, trava raste

Kiša pada, trava raste, a ja sjebana... osjećam se tako kakvo je vrijeme. usrano. nekako me sve bolucka kao da ću se razboliti. ma idem sada zdrmati koji aspirin da se popravim.

dijaspora story

e pa, ljudi moji, Uskrs je prošao u tipićnom blagdanskom raspoloženju. Dragi mi je bio tu za vikend pa smo hodali malo po novootvorenim kafićima i disko(folko)tekama. Sve stara prića, samo sa malim pomacima. došli su nam gastarbajteri. interesting bunch of people.
zašto gastarbajteri misle da su vidjeli više, znaju više i mogu više od nas? možda zato što je istina?! mislim, možda ne mogu meni srati kako je fino "kod nas u njemačkoj", ali neki se fakat navuku na to. pa pogledajte samo koliko ljudi sanja da ode VANI pa da mu se život promjeni za 180 stepeni. i toliko se trude i trude da na kraju kad odu stvarno ne mogu doći kući i reći kako im je grozno. zamisli da neko iz dijespore dođe i kaže: u kreditima smo do grla, živimo ko postanari kod Hansa i Dite koji nas zajebavaju toliko da ne možemo ni stolice pomaknuti, kupili smo auto (na kredit) ali benzin je skup a saobraćaj grozan tako da se vozimo U-banom, djeca su dobra u školi, ali hoće i onaj novi mobitel koji sva ostala djeca imaju...Ja radim po čitav dan i onda ponekad očistim kojoj njemici kuću vikendom kada je ona na odmoru. nema čevapa, pita, nema roštiljanja, nema sjedaljki na kavama u kafićima, nema jarana, nema ručkova u restoranima...
i onda dođu vamo, napucani, sa autom na kredit, sa novim mobitelom, oblekom i njemačko-srpsko-hrvatskom pričom...
i onda se opet neki naivci navuku na to "kako je kod nas dobro" i trude se oženit kakvu očajnu njemicu pa da odu u tu obečanu zemlju...

Haris koncert

Ja se stvarno nadam da me neće niko ganjati zbog ovih slika... 

OH

Dani prolaze lagano, a ja ne znam gdje udaram.
Bila sam jedan vikend u sarajevu na Konferenciji mladih za demokraciju i ljudska prava. Čitav vikend u hotelu na radionicama i seminarima. Pomalo naporno, ali ponekad i interesantno. Većinom su bili mlađi ljudi (djeca, bolje reći) pa je skroz interesting gledati ih kako se ponašaju. Vratila sam se pomalo u studentske dane, kada su nas trpali u grupe sa nemogućim ljudima. Posebno me se dojmila jedna djevojka (hyper ambitious) koja ima malo naznaka šizofrenije. strava za raditi s njom!
odmah u ponedjeljak poslije tog vikenda sam išla za Mostar na sajam gospodarstva. naporno i dugo. skroz do subote navečer. tako da su mi dva vikenda popunjena. nema izlazaka, nema provoda.
oh da, kad smo kod provoda, bila sam na koncertu Harisa Đinovića u Sarajevu u Aqvi. jest da znam samo 3 njegove pjesme (i sve su o kafani) ipak je bilo super. svaka mu čast, čovjek je pjevao 2,5 sata bez pauze! a ušle smo na pressicu i imale naj mjesto.

ovaj vikend je Uskrs pa ćemo da se malo tucamo. samim time ....

SRETAN VAM SVIMA USKRS I ŽELIM VAM PUNOO TUCANJA

...

Pošto dugo nisam pisala, rekoh da se javim malo. Nije baš da me neko i čita (hi Rod!), ali eto, više za mene, da se kasnije mogu podsjetiti svojih ludorija.
dani prolaze sve brže i brže. Lijepo vrijeme nam dolazi pa nam je puno interesantnije. Prošli vikend je opet prošao burno, ali bez nekih ekscesa. Uobičajeni izlasci. Sada mi je posao malo pritegnuo. Već se osjeti kako sezona nadolazi. Uz to, imam neki projekat na kojem radim, a sve ću vam to napisati kada bude vrijeme.

gangsta sarajevo

Evo ovako smo mi izgledali neposredno prije pucačine! sretni mladi ljudi, bez brige... bla bla bla... 

a sada - akcija!

Nemate pojma šta mi se sve dešavalo u sarajevu! svega i svačega.

Društvo je bilo standardno sa par izmjena, ali je zato scenario bio bolesniji od svih do sada.

da ne bih praviše duljila...

sajam je prošao super. imali smo posla preko glave. i stvarno sam zadovoljna urađenim tamo.

nego...

za 8. mart smo bile u Coloseumu! muški striptiz! i lagano razočarenje. stvar je bila u tome što smo mi došle kasno pa je bilo prepuno. zamislite 500 napaljenih pijanih žena u malom prostoru koje vrište iz petnih žila! pa to kao da nikad nije vidjelo muško biće (iako ne sumnjam da neke i nisu). anyway, bilo je vruče i sparno i ništa se nije vidjelo jer su žene doslovce na stolicama stajale. a vrištanje... strava i užas. pored svega toga, meni nije interesantno biti u istoj prostoriji sa toliko žena i nigdje muške duše. jedina osoba s kojom smo pričale bio je konobar. fakat nam je trebalo muško društvo!

i pređemo mi u Boeme. ispostavi se da smo iz hrpe žena došle u kindergarten, ali nema veze. glazba je bila dobra pa smo mi sebi napravile ugođaj. anyway, izlazak je prošao tako tako.

pored još nekih događaja koji su se u međuvremenu dešavali a koje ne mogu iznositi zbog mogućih tužbi (privacy matter) preskaćem odmah na petak.

Izlazimo u petak nas 4. Nezira, Vlado, Edis i ja u Boeme. I to smo izašli tek oko 23,30. Super atmosfera, super muzika... Edis odlazi ubrzo jer se nije osjećao dobro. I meni je bilo loše tako da sam se spremala otići, ali mi je bilo žao da je Vlado došao maksuz u Sarajevo, a mi nismo ni sat vremena bili vani. pa ja ostadoh... BIG MISTAKE!

ovo što ću vam ispričati nije izmišljotina.

Plešemo mi tako pored šanka (mjsto koje je bilo rezervirano za nas od strane našeg konobara koji je dobro kompenziran za to). Club je pun ljudi i super je provod. U jednom momentu (oko 1 sat) Nezira kaže - Eno neka frka. Tuku se!
I fakat, ljudi se tuku za šankom.
dok smo se mi okrenuli samo smo čuli PIŠTOLJ!!!!
i onda BUM! BUM! BUM! BUM!

efjaerlh fuiler hguaerčhgoheghrkjegvčlaerhčio

nezira i vlado su negdje nestali, a mene je rulja samo povukla na pod. i prešli preko mene. neka me je histerična cura stalno vukla na pod pa sam joj opsovala nešto ružno pravo.

majke mi moje, ja sam svaki pucanj čula kao da je u meni završio.

nekako sam se uspjela dići na noge i pobjeći na drugi kraj kafića. pored mene cura krvave ruke - pala na bocu. rulja pod stolovima i šankovima. moje stvari stoje točno na šanku pored kojeg se gazda kafane bori sa frajerom sa pištoljem.

nekako nađem vladu i neziru i naš konobar nam obeća donijeti stvari. policija se pojavila u roku od minute. (policijska stanica je udaljena 100 metara). JEDAN FRAJER LEŽI SA KRVAVOM LOKVOM PORED GLAVE, DRUGI SA LISICAMA...

kada smo dobile stvari bježimo do auta. svi smo bili pribrani i staloženi dok nismo stigli u auto. onda smo odvalile plakati. ja sam samo htjela pobjeći što dalje. stigle smo u stan uplakane, sa razmazanom šminkom, drhteći ko štapovi.

nemate pojma kako je vaš život lijep dok se ne nađete u ovakvoj situaciji. lako je bilo kasnije se zezati, ali sam ozbiljno razmislila šta bi bilo da je bilo...

svi smo se izvukli dobro. ja imam modrica po leđima u koljenima, ali sam inaće ok.

još jedan uobičajeni vikend u mom životu...

bolesnik