utorak, siječnja 09, 2007

Sniježne radosti






Kako nam je lijepo bilo! Moji kumovi, Rudolf i ja smo proveli odličan dan na Vlašiću. Žao nam je što nismo ostali malo više i što nam nije bilo Benjamina. Ali ponovit ćemo to što prije. Nego, Vlašić se pokazao kao odlična stvar za smirivanje mog psa - toliko se umorio jadnik da je spavao 20 sati u cugu! Pored krasne prirode, mase ljudi, super snijega i čistog zraka, imam i par zamjerki Vlašiću:




  • napominjemo da ovo nije Aspen (da bar je) i da ne može parirati nekim velikim ski centrima tako da se ne moramo i uzdizati kao da jeste. Čaj je na Vlašići 2 KM (inaće je 1 KM ili 0,50 KM), a da ne pričamo o drugim cjenama. Neugodno sam se iznenadila kada nam je stigao račun za ručak. Mislim, ni ponuda nije što bi trebala biti, niti je ambijent tako ekskluzivan da bi cijene bile takve.


  • na žalost, ne puštaju nas sa psom svugdje. Iako je Rudy super pristojan pas koji samo spava kada uđe u kafić ili gleda ljude, ne pravi probleme, ne laje, ne vrši nuždu i sve u svemu i ne primjeti se, mnogi mu ne daju unutra. Razumljivo je da ljudi ne žele pse u objektima, ali... jako puno ljudi je bilo na Vlašiću sa psima i interesantno je da samo na jednom mjestu mogu ući. Čak i one prčvarnice u kojima se ne jede zabranjuju ulaz.

  • na vlašiću je sve nabacano bez reda i zakona (da ne ulazim u ono što svi znaju) ali posebno me nerviraju auta! Iako se parking masno naplaćuje sve je neorganizirano, ljudi ne mogu hodati, skijaši jedva prolaze između auta, bljuzgavica je, pješaci se stalno moraju sklanjati... grozno!


  • vrlo je malo ponude (osim skijanja i šetanja). Mislim, za nekog tko ostaje 7 dana, stvarno nema šta raditi.


Anyway, svakom preporučujem da ode bar na vikend. Čovjek se odmori baš fino. Odnosno, prvo se umori hodajući ili skjijajući, potom dobar, jak ručak pa - spavanac!!! PERFECT!!!!

petak, siječnja 05, 2007

2007

SRETNA NOVA 2007

Novu Godinu smo doćekali u klubu Dupin u Zagrebu, potom u Bestu. Bilo nam je fino, ništa pretjerano spektakularno, ali fino. Još su lijepši dani bili poslije nove. Uživali smo u blagodatima godišnjeg odmora i Zagreba.

Jedini razlog zašto žalim što ne živim u velikom gradu jest ta silna ponuda: kazalište, kino, izložbe, muzeji, parkovi... i naravno - shopping centri! :)

Anyway, sretna nova godina svima koji čitaju ovo (iako ni to nije neki broj)... Pino ljubavi, zdravlja i sreće vam želim!