Kiša pada, vrijeme je sranje, spava mi se… a moram biti na poslu. U biti, i ne moram toliko, sad ću se ja lagano pokupiti ranije. Najgore je to što imam sastanak sa "novobiljanskom kremom" večeras pa moram i to čekati.
Da dan bude potpuniji, danas sam preživjela prokletstvo srednje bosne – odlazak u Travnik četvrtkom!
To je tek neopisiva strava!
Baba hoda po cesti iako ima trotoar (valjda ne zna za šta služi, jadnica), seljaci parkiraju pored svake druge pekare i kioska na sred ceste, u banci red 20 minuta, službenica ući nekog konja kako popuniti fucking uplatnicu (njegovo maestralno pitanje: A što moram sve to upisivat?), svi smrde jer je vani kiša pa isparavaju kada uđu unutra… a ja ludiiimm!
Izgleda da je ovo jedan od onih depra dana. Puše jugo pa nas sve malo nabrijao. Bilo bi bolje da odem odspavati jednu turu. A i to mi se čini kao gubljenje vremena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
3 komentara:
hmm, strange... nekada si obozavala Travnik.
zar te takve sitnice toliko nerviraju ?
bravo sandric!
anonymous, nije fino ne predstaviti se... :)
Objavi komentar