night life

sinoć sam izašla! Prvi izlazak u Rimu. Ovako je to bilo...
bila sam sa Aleksandrom iz Makedonije i Danijelom iz Brazila. Međutim, alex nas je ubrzo ostavio pa smo bili samo nas dvoje.
malo vam je kmplicirano izaći ovdje. mora se ići sa nekoliko autobusa i dosta hodanja. išli smo u neki kvart u kojem se nalaze svo ti barovi i diskoteke. i cijeli kvart izgleda je puno toga. problem je što je ispred svakog red ogroman i stvarno ne znam kojim redom ljudi ulaze. oni samo stoje tu ispred i mole boga da ih neko primi unutra. u najbolje nismo ni ulazili jer je red ipak bio preveliki.

otišli smo u neki u kojem je bilo ok muzike za plesati. Danijel je iz brazila tako da je normalno da da mora dobro plesati. the funny thing is, svako piće je 10 eura. Mora se kupiti kupon za piće i svaki je 10 eura, bez obzira šta češ piti. kada smo vidjeli da će nam trebati previše oara da bi se napili, naručili smo tekilu. i dobili 1,5 dec tekile! pa to je kao 4 normalne. ali nemaju ni soli ni ništa. mislim, oni jednostavno nemaju neku kulturu opijanja. čak što više, jedine osobe koje su pile u čitavom disku smo bili mi i neki ameri. svašta! nema pušenja, nema pića...
problem je več bio u povratku. taksija nigdje, autobusi ne voze, a mene noge ubiše! katastrofa. na kraju smo i našli neki taksi i platili ga 30 eura za vožnju od 10 min! uglavnom, bila je fina večer ali jako komplicirana jer nismo imali prijevoz. ipak,u visokim petama i nije tako fun.

sa ljudima u grupi se sve više družim. iako i nisma tako puno jedinstveni. mislim, puno je tu razlika.
ružno je o tome pričati, ali stvarno je malo komplicirano sa muslimanskim dijelom grupe. naime, oni neće ni da sjede pored stola za kojim se pije. jednu noć smo sjedili ispred hotela i pijuckali vino i pravo nam je fino bilo. ništa pretjerano, ali oni nisu htjeli ni blizu.
drugi problem je jezik. ne pričaju svi talijanski, ali ni engleski. tako da je malo problem razumijeti se.
ja se i dalje držim "naših" ljudi. beograđani i makedonci. nekako nam je lakše tako.

ubrzo će doći i ostale slike. moram priznati da sam malo lijena što se slikanja tiće. zato imamo jednog vijetnamca koji SVE slika. ali baš SVE. trebam skinuti njegove slike sebi.

Ovo je moja ekipa. s lijeva na desno: Aleksandra iz Beograda, Snježana (I guess) isto iz Beograda, ali živi u Rimu, Danijel iz Brazila, JA, Amesy iz Konga,Rosa iz Gvatemale i Mirijam iz Tunisa.
koje društvo... prije par dana su nam došli još neki iz Etiopije i jedan iz Palestine. Ovaj palestinac je iz pojasa Gaze i stvarno izgleda kao neki bombaš. tako da sam ga prozvala Boško Buha.